Cijeni sreću / Cijena sreće

Danas sam razmišljala o tome kako lako zaboravimo sreću. Odnosno, kako lako puštamo da je nagrizaju zubi vremena, otkidajući od sjećanja sve, pa i taj dragocjeni osjećaj treperenja pod grudima, osjećaj uzdizanja iznad svih stvari, osjećaj doticanja onog Božanstvenog, one niti usađene u svakog od nas, koja nas čini jedinstvenim, koja prožima naš genetski kod. Onog osjećaja, kada doživljavamo sreću, da smo je zaslužili, i da smo nagrađeni, da smo vrijedni i posebni. Primjećeni. Čuti.

Kako lako zaboravljamo sreću, i krenemo da stremimo za novom, koja nas tek čeka, ostavljajući nikada izrečenu zahvalnost na ovoj prošloj. Krećemo u nova stremljenja, ne dopuštajući sebi da se razveselimo zbog onih koja već zastarjevaju. Dajemo sreći, koja bi mogla svakodnevno da živi u nama, koja bi mogla da se ovjekovječi u korice papira, u piksele slike, rok trajanja, i puštamo je da isčeznuje, tako lako, iz sjećanja, a na papiru, na slici, makar bi neki otpor pružala vremenu koje po nju dolazi.

A svaki put kad je osjetimo, iz duše svi pozitivni, pustimo je da prođe, nadajući se novoj. Postavljajući sebi neki novi cilj, koji će značiti i njeno dosezanje, i krenemo prema njemu, umagljenom. Nejasnom. Još ne sasvim definisanom.

Sve to iz ljudske potrebe da stalno raste, da stalno nadilazi sebe i svoja ograničenja, sebi samom postavljena.

A kada dođu teški dani, otuđeni od sebe samih, tražimo po toj sehari sjećanja neki sretan trenutak, pokušavajući da mu damo živost, da ga reanimiramo, vratimo mu vjerodostojnost, vratimo mu svježinu i sjaj… Onda nam je i previše teško stremiti, a previše lako strepiti, to dolazi tako prirodno, iako, istovremeno tako neželjeno.

Tada, najotvoreniji smo da shvatimo, da trebamo cijeniti sreću, i kada, ako ne tada, na svakoj sreći koja nam je data, dajmo pravo da ispuni stranice našim sveskama, prostor našim ramovima sa slikama, srce zadovoljstvom, koje samo ona, tako jedinstvena i svaki put nova i neponovljiva, zbog različitosti razloga, jer tako ih je mnogo, svuda gdje se osvrnemo, može.

Cijenimo sreću, da ne bismo osjetili koliko je njena cijena, onda, kada je nema.

pozitivne.info