Vrlina autentičnosti

Tijekom djetinjstva svi imamo snove i ideje o tome što želimo biti, i čini nam se da je samo nebo granica. Onda se tijekom odrastanja i života počnemo suočavati sa stvarnim životom koji nas često odvraća od vlastitih vrijednosti. Na naše autentične ideje, drugi često odmahuju vjetar pod našim krilima, porukama o tome što se može, a što ne. Sa svih strana čujemo: “Što je tebi, to je nemoguće”, “To je glupo, daj opameti se”, “Daj spusti se na zemlju”, “Od toga ti nema kruha” itd. Ovakve poruke znaju biti vrlo moćne, pogotovo u našoj podsvijesti, zato smo ih skloni uzeti kao nešto stvarno i zaboraviti to da one predstavljaju samo tuđa vjerovanja, a ne istinu. Mnogima su tuđa vjerovanja dovoljna da zanemare svoja, što je žalosno. No, tome dođe kraj onog trena kad se odlučimo preuzeti odgovornost za svoj život i poduzeti sve što treba da ostvarimo svoje snove.

U svakodnevnom životu na nas djeluju bezbroj sila i vanjskih utjecaja, koji nas vuku svaki na svoju stranu. Pod svim tim utjecajima i uvjetovanjima okoline teško je ostati svoj. Prisiljeni smo balansirati između vlastitih želja i prohtjeva okoline. Da bismo udovoljili drugima i društvenim normama, često smo prisiljeni raditi kompromise, koji ugrožavaju naš integritet, tjeraju nas na odstupanje od autentičnosti.

Mnogi među nama, pogotovo oni mlađi, toliko su željni biti voljeni i prihvaćeni u društvu da su spremni zatomiti svoju autentičnost kako bi se uklopili. To se zasniva na krivom shvaćanju da je za pripadanje idealnoj skupini autentičnost nepoželjna. No, tko uopće želi pripadati nekom društvu ili grupi, gdje se očekuje da svi budu ovce? Slijediti druge nikako ne može dovesti do osobnog blagostanja. Ono što vrijedi za druge, ne vrijedi i za nas, jer svatko od nas ima svoju individualnu svrhu u životu, koju ako ispunjavamo, donosi nam blagostanje. Pripadanje nekom društvu je dobro jedino kad nam pruža podršku za samoostvarenje i ostvarenje životne svrhe, a ne kad nas manipulira, iskorištava i sputava.

Autentičnost i pripadnost ne isključuju jedno drugo, već se nadopunjuju. Svako društvo je napredno koje ne samo dopušta autentičnost svojih članova, već je i ohrabruje. Samo nazadna društva i organizacije nastoje sve svoje članove ugurati u svoje okvire, u Prokrustovu postelju. Takvo što ograničava potencijal pojedinca, a time i zajednice.

Nije mačji kašalj usuditi se biti drugačiji od drugih i reći “ne”, pogotovo autoritetima, jer to često izaziva ismijavanje, izrugivanje, izoliranje, metaforičko “rezanje” i sve ono što nitko ne želi. S druge strane, u naprednim društvima, na različitost se gleda s odobravanjem i čak oduševljenjem, jer se cijeni sve što je inovativno, originalno, jedinstveno i posebno, za razliku od imitacija, “već viđenog”, dosadnog i prenormalnog.

U davna vremena se autentičnost sputavala, pogotovo u doba komunizma, kad se propagirala jednakost, no, u današnja vremena, nove generacije su sve smjelije i slobodnije. Prošla su vremena kad smo zazirali biti svoji i bojali se što će drugi reći ako radimo po svom. Ipak, mnogi još žive konzervativno i ustručavaju se ispoljiti svoje autentične stavove i stremiti ka svojim, vlastitim snovima. Takvima želimo ovim modulom dati podstrek, inspiraciju i podršku kako bi se usudili biti svoji, slijedili svoju zvijezdu i tako uspostavili svoje prirodno stanje – blagostanje.

Ono što smo nekad nazivali crnim ovcama u obitelji, danas su ružičaste ovce, koje imaju pozitivni predznak, a ne kao prije negativan. Biti drugačiji od drugih i svoj je in i cool u ova moderna vremena. Stoga imamo više ljudi koji žive ispunjenijim životom nego prije, pa čak i kad toga nisu svjesni. Žale se i oni koji imaju i koji nemaju, to je stvar karaktera, a ne okolnosti.

Dakle, sve je manje kompromiserstva i konformizma kao nekad, no ne možemo reći da su iskorijenjeni. Daleko smo još od društva u kojem svatko slijedi svoju zvijezdu. Većina još uvijek slijede neku drugu zvijezdu ili trend, što ih ne vodi nikuda. Potrebno je stati, počešati se po glavi, i upitati se kud sve to vodi? Ono što drugima donosi sreću i uspjeh, ne mora značiti da će i tebi donijeti.

Za razliku od nekih drugih manje konzervativnih zemalja od naše, bolje reći liberalnijih zemalja, u Lijepoj Našoj je, baš kao i liberalizam, autentičnost još uvijek marginalizirana. Ali ne zauvijek. Budimo se, osvještavamo, prihvaćamo i toleriramo raznolikost više nego prije, pa će i sloboda izražavanja autentičnosti doći na svoje.

Nema druge, ako ne želimo da nas drugi sputavaju i osuđuju za vlastitu autentičnost, ne smijemo ni mi drugima to činiti, pa čak i kad nam se ne sviđaju i kad se ne slažemo s njima. I ne moramo se slagati, da bismo i jedni i drugi mogli živjeti u blagostanju, glavno da se ne svađamo i ne sputavamo jedni druge. Svatko može biti svoj i na svoj, jedinstveni način doprinijeti napretku društva.

Uvijek će biti onih koji će samo gledati što je popularno i povinovati se trendovima, kročiti životom linijom manjeg otpora, neka ih, to je njihov izbor, ali je, hvala Bogu, sve više onih koji definiraju što je popularno, a bilo tko, tko nije pao s Marsa, zna da je autentičnost najzad popularna i tražena.

Uvijek će biti onih koji će nam se odupirati, inzistirati na održavanju status quoa, vaditi se na vrijednosti tradicije kako bi sputali evoluciju i autentičnost pojedinaca, ali htjeli to ili ne htjeli, evolucija je činjenica života, a autentičnost je preduvjet za život u blagostanju, kako su to dokazala znanstvena istraživanja, o kojima će ovdje biti riječ.