Zakoračiti u život.

Zašto da se zamaram lošim kad idalje u svemu mogu pronaći ljepotu? Sposobna sam upiti sunce i postati i sama jedno. Jer postoje ipak i oni ljudi koji se hrane mojim osmijehom i koji je potreban za njihovu sreću.
Zašto da me povrijede svi ti loši ljudi, shrvaju svi ti loši dani i spriječe me da živim sad,
da uživam sad, da nađem sklad u svakom neskladnom obliku? Zašto da me povrijede sve te zlobne riječi koje nađu put kroz moj oklop? Zašto da dođu do mog srca,kad će ono svejedno sve da ih pobijedi. Vrijedi li i onda preći sav taj put? Bez svrhe.

Zašto ne bih sutra već udahnula život punim plućima? Uživala u svim sitnicama koje mi život čine i koje su mi stavljene na put, zažmirila i osjećala sunce na licu, vjetar u kosi i stopila se s prirodom? Zašto ne bih razvukla osmijeh i krenula naprijed hrabrije nego ikad,čak i ako znam da neće biti baš lako?
Zašto ne bih vratila sjaj u oči,i zamjenila ga za onaj sjaj suza?

Otvorila prozor širom i pustila život u sobu? Zašto ne bih oslobodila se okova obaveza i slušala disanje šume?
Zašto ne bih zaboravila da ima i loših stvari i da nije sve ljepota, da nakon dobrog uvijek dođe loše, zaboravila bezperspektivnost i oskudnost, negativnost i bol , i jednostavno zakoračila u ljepotu življenja. Zašto ne bih ,barem sutra? Nacrtala osmijeh na svako lice, postala sunce u svačijem oku i bila sretna zbog toga.

I hoću. I mogu. I zašto ne bih? Možda baš od mene krene neko bolje sutra.

pozitivne.info